BLOKADERI I DALJE BIRAJU NASILJE UMESTO DIJALOGA! Vučić i posle svega poziva na razgovor, blokaderska "priča" poznaje samo baklje i kamenice
Dodajte Kurir u vaš Google izborOd početka blokaderskih protesta u Srbiji, predsednik Aleksandar Vučić je, prema sopstvenom priznajnju, blokadere pozvao na dijalog čak 154 puta, a poziv na razgovor ponovio je još bar dva puta: pre, ali i posle haosa koji je nastao u Beogradu nakon skupa na Slaviji u prošlu subotu, kada su blokaderi agresijom, divljanjem i obračunima sa policijom pokušali ponovo da destabilizuju državu, dokazujući po ko zna koji put da umeju da "razgovaraju" samo jezikom nasilja!
Naime, nakon završetka blokaderskog skupa na Slaviji, deo učesnika napao je pripadnike policije kamenicama, bakljama, flašama, pa čak i ciglama, betonskim blokovima, pa čak i poklopcima od šahti, dok su ulicama odjekivali topovski udari i pirotehnika!
Građani koji su se zatekli u centru prestonice tog 23. maja uveče prvo su bili duboko uznemireni scenama haosa, agresije i otvorenih sukoba blokadera sa policijom, a posle su u neverici posmatrali i smeće iz oborenih i zapaljenih kontejnera, polomljene žardinjere i rasute kamenice po centralnim gradskim ulicama koji su ostali iza blokadera.
Pa ipak, čak i posle svega ovog predsednik Vučić ponovo ih je pozvao na dijalog i najstrože osudio blokaderske obračune na ulicama glavnog grada. Predsednik se prvo oglasio iz aviona na putu za NR Kinu, a zatim i iz samog Pekinga:
- Kao predsednik Srbije pozivam ih na dijalog, verujem da je to važnije od naših stranačkih pitanja i političkih prepucavanja. Moj poziv im ostaje otvoren... Još jednom ih pozivam na dijalog i neću prestati, to je dobro za njih, može da im donese mnogo toga... To je dobro za njih, to je dobro za sve nas. Ovako će na svakom skupu da imaju sve manje - kazao je Vučić
Aleksa Grubešić iz Centra za društvenu stabilnost kaže za Kurir da je svima u državi već "kristalno jasno da blokaderi izbegavaju dijalog jer u njemu ne bi imali šta da kažu".
- Oni će uspevati da se održe na ovom nivou kohezije i organizacije samo dok nema dijaloga, nema priča o politici, planovima za budućost, nacionalnim strategijama ili međunarodnim odnosima. Cilj blokadera je zapravo da ne razgovaraju o politici, već se njihova startegija zasniva na prnicipu opštih fraza, nekakvih pokliča i univerzalnih parola. Žele da nasiljem isporvociraju policiju i vlast na neku reakciju, na intervenciju države kako bi pokazalo da je vlast ta koja sprovodi nasilje. Posebno provociraju policiju jer promovišu narativ da je nasilna i da je treba ukinuti. To su klasične metode obojene revolucije: pokušaj delegitimizacije svih institucija države, kampanja na društvenim mrežama i što veće podele među narodom. Jednom rečju - stavranje haosa - objašnjava Grubešić i dodaje:
- Blokaderi se ponašaju zapravo antipolitički upravo sa ciljem rušenja sisteme i države. To se ne postiže u jednom danu kao 5. oktobra, ne, to je samo završna faza, a cilj je upravo uništenje svake institucije kako bi je delegitimisali. Svedoci smo da se blokadersko nasilje na ulice ponovo vraća i da ponovo posmatramo scene kao prošle godine, ali verujem, u razum većine građana koji su već upoznati sa njihovim metodama i koji neće dozvoliti da to prođe. Sa druge strane, odgovor vlasti je uvek miran, demokratski i pravi državnički. Dok su blokaderi napadali sunarodnike i rušili po Beogradu, predsednik Vučić nalazi se u zvaničnoj poseti Kini gde da primaju sa počastima i vodi ozbiljnu međunarodnu politiku i trudi se da obezbedi nova ulaganja u državu.
Politikčki analitičar Srđan Barac govori za Kurir da je posebno zabrinjavajuće što oni kojima su puna usta demokratije, institucija i evropskih vrednosti, u praksi odbijaju osnovni demokratski princip, a to je razgovor.
- Dok predsednik Aleksandar Vučić ponovo, po ko zna koji put, poziva na dijalog, Srbija još jednom gleda istu sliku političkih tenzija i pokušaja da se ulica predstavi kao jedini prostor odlučivanja. Važno je, naravno, napraviti razliku između ljudi koji su mirno, dostojanstveno i bez incidenata šetali, izražavajući svoj stav, i onih koji su izabrali divljanje, pritisak i nasilje kao sredstvo političke borbe. Ali upravo tu se vidi suština problema. I jedni i drugi, svesno ili nesvesno, postaju deo iste šire slike koju neko očigledno organizuje, usmerava i koristi. Mirni građani često budu gurnuti u drugi plan, dok najglasniji i najagresivniji preuzmu scenu, šaljući poruku sukoba umesto poruke razgovora. Tako se nezadovoljstvo ljudi zloupotrebljava, a društvo dodatno deli. Dok ih Vučić poziva za sto, sa druge strane ga dočekuju muk, odbijanje svake vrste komunikacije i pokušaj da se politički odgovori daju kroz haos, blokade i incidente - kaže Barac.
On napominje da demokratija ne znači da se razgovara samo kada vama odgovra, kao i da ne podrazumeva da se dijalog prihvata samo onda kada druga strane unapred pristane na vaše uslove.
- Demokratija znači spremnost da se čuje i drugačije mišljenje, da se problemi rešavaju u institucijama i da se interes države stavi iznad političke taktike. Srbiji je danas potreban minimum nacionalnog konsenzusa oko ključnih pitanja. Potrebni su nam smirivanje tenzija, stabilnost i dogovor da političke razlike ne smeju prerasti u trajni društveni sukob. Jer kada je Srbija podeljena, kada su građani okrenuti jedni protiv drugih i kada se energija troši na unutrašnje obračune, tada ne dobija niko u Srbiji - objašnjava Barac i dodaje:
- Ali ima onih kojima takva Srbija odgovara. Nekima spolja najviše odgovara zemlja u stalnom konfliktu, iscrpljena podelama, oslabljena svađama i nesposobna da govori jednim glasom o svojim državnim i nacionalnim interesima. Zato je važno prepoznati da svaka destabilizacija, svako odbijanje dijaloga i svako guranje društva u sukob na kraju služi upravo onima koji Srbiju ne žele jaku, stabilnu i samostalnu.
Kurir Politika